Salata, skromna biljka bogate povijesti i brojnih dobrobiti
Salata je jedna od onih namirnica koje gotovo svakodnevno viđamo na tanjuru, najčešće kao prilog ili lagani dodatak obroku. Iako je često doživljavamo kao sasvim običnu biljku, iza nje se krije zanimljiva povijest, bogata nutritivna vrijednost i brojne manje poznate zanimljivosti koje su je kroz stoljeća činile posebnom u mnogim kulturama.
Od drevnih civilizacija do modernog tanjura
Točno podrijetlo salate nije potpuno poznato, no smatra se da potječe od samoniklih vrsta koje su rasle na području Sibira i zapadne Azije. Njezina vrijednost prepoznata je još u drevnim civilizacijama, pa su je redovito uzgajali i konzumirali stari Grci i Rimljani.
Posebno mjesto salata je imala u starom Egiptu, gdje se smatrala svetom biljkom boga plodnosti Mina. Egipćani su je uzgajali još oko 1680. godine prije Krista, no tada prvenstveno zbog sjemenki iz kojih su dobivali ulje, a ne zbog listova kakve danas najčešće jedemo. Kasnije su Rimljani proširili uzgoj salate diljem Mediterana, nakon čega je tijekom srednjeg vijeka postala nezaobilazna kultura europskih vrtova. S vremenom je, zahvaljujući istraživačima i kolonizaciji, stigla i u Novi svijet gdje je brzo postala jedno od osnovnih povrća zapadne prehrane.
Više od običnog priloga
Danas je salata nezaobilazan dio zdrave prehrane, osobito kada je riječ o laganim i niskokaloričnim obrocima. U 100 grama salate nalazi se svega 13 do 15 kalorija, zbog čega je čest izbor osoba koje žele održavati tjelesnu težinu ili smršavjeti.
Osim što je lagana, salata je i vrlo nutritivno vrijedna. Bogata je vitaminom K koji ima važnu ulogu u očuvanju zdravlja kostiju i pravilnom zgrušavanju krvi. Zeleni listovi sadrže i beta-karoten, odnosno provitamin A, koji doprinosi zdravlju kože i vida.
Salata je dobar izvor folne kiseline (vitamina B9), posebno važne za trudnice, dok vitamin C doprinosi jačanju imuniteta i zaštiti organizma. Zbog visokog udjela vode i kalija pomaže u hidrataciji organizma te djeluje kao prirodni diuretik. Redovita konzumacija može pridonijeti boljoj probavi, ravnoteži organizma i općenito osjećaju lakoće.
Tamniji listovi - više hranjivih tvari
Iako su sve vrste salate korisne za zdravlje, među njima ipak postoje razlike. Općenito vrijedi pravilo da tamnozeleni ili crvenkasti listovi sadrže više antioksidansa, željeza i drugih korisnih spojeva od svjetlijih sorti poput kristalke.
Danas postoji više od 200 vrsta salate, a među najpoznatijima su kristalka, putarica, endivija, rukola, matovilac i radič. Razlikuju se po okusu, teksturi, boji i načinu rasta, pa se najčešće dijele na glavatice, koje stvaraju čvrstu glavicu, i neglavatice koje rastu u obliku slobodnih listova.
Zanimljivo je da salata nije služila samo kao hrana. Kroz povijest se koristila i u narodnoj medicini te prirodnoj njezi kože. Zbog bogatstva hranjivih tvari bila je sastojak različitih maski za lice i obloga za kožu.
Grčki liječnik Hipokrat, kojeg se smatra ocem medicine, pripisivao je salati brojna ljekovita svojstva te ju je nazivao „travom mudraca“. U staroj Perziji bila je poznata po svom umirujućem djelovanju. Ljudi su je konzumirali prije spavanja kako bi lakše zaspali i poboljšali kvalitetu sna.
Takva vjerovanja nisu bila bez razloga. Naime, stabljika salate sadrži tvar lactucarium koja ima blaga sedativna svojstva i može pomoći pri opuštanju i nesanici.
Biljka koja i danas ima posebno mjesto
Od svetih vrtova drevnog Egipta do modernih kuhinja diljem svijeta, salata je prošla dug put. Iako djeluje jednostavno i svakodnevno, riječ je o biljci bogate povijesti i vrijednog nutritivnog sastava koja i danas zauzima važno mjesto u prehrani mnogih ljudi.
